"Sljedeće godine uvodimo novi proizvod." Rečenica zvuči jednoznačno, ali u sobi za sastanke znači pet različitih stvari. Za jednoga je to lansiranje na postojećem tržištu kroz postojeći kanal. Za drugoga novi poslovni model s novim klijentima. Za trećega je to prije svega signal dioničaru da se nešto pokreće. Tri interpretacije, tri različite količine posla, tri različita tima koji to moraju provesti.
Provjera ambicije tu rečenicu postavlja u četiri sloja: viziju (zašto ovaj proizvod, zašto sada), vision state (što organizacija može kada je uspjelo), target (što konkretno stoji na krajnji datum) i target state (stvarnost na terenu u tom trenutku). Tek kada ta četiri sloja pričaju istu priču, ambicija je nešto na što se može usmjeriti.
Uvođenje proizvoda sastoji se od posla koji se može podijeliti u tri vrste. Istraživanje tržišta, testiranje koncepta i prve verzije tekstova o proizvodu: dio toga AI sustav danas već može izvršiti, s djelatnikom koji ocjenjuje rezultat i s razlogom ga odobrava ili odbija. Određivanje cijena, izrada prognoza i prva segmentacija klijenata: uglavnom polovični posao, gdje AI sustav daje prijedlog a čovjek nosi odluku. A postoji i posao koji ostaje ljudski posao: pregovori s prvim velikim klijentom, politički proces unutar same organizacije, odluka da se ustraje kada prvi brojevi ne ispunjavaju očekivanja.
Razlika između poduzeća koja to već tako organiziraju i poduzeća koja to ne rade, rijetko je u tehnologiji. Ona je u tome zna li organizacija koji dio procesa uvođenja spada u koju kategoriju. Poduzeća koja to znaju imaju marketinške i produktne timove koji AI-izlaz tretiraju kao prvi nacrt i svoje vrijeme trebaju za ocjenjivanje i usmjeravanje. Poduzeća koja to ne znaju, puštaju iste ljude da cijeli proces izgrađuju od nule, jer nitko nije utvrdio koji se dio već može ubrzati.
Uvođenje proizvoda ne traži jednu vještinu nego osam, i organizacija je na svakoj dimenziji negdje drugdje daleko. Razmislite o ovome: ima li organizacija proces za ocjenjivanje tržišnih signala bez da to ostane visjeti na jednoj osobi. Je li oslobođen kapacitet, u satima i u ekvivalentu punog radnog vremena (fte), ili uvođenje dolazi na vrh postojećeg posla. Jesu li prava odlučivanja jasna — tko može odgoditi lansiranje, tko može povećati budžet. Postoji li povratna petlja koja dovoljno rano pokazuje hvata li koncept korijena. Je li tehnička infrastruktura spremna podržati novi proizvod. Postoji li prodajni tim koji može ispričati priču prije nego što je čuje prvi klijent. Postoji li tko nadzire uvođenje kao cjelinu, umjesto da se ono sastoji od odvojenih paketa posla. I: postoji li način da se stane ako su prvi signali loši, bez da se to stajanje smatra neuspjehom.
Na većini od ovih osam dimenzija dio posla postaje AI-posao. Pretraživanje i sažimanje tržišnih signala, prve verzije komunikacije s klijentima, izračun scenarija za određivanje cijena — to je posao gdje AI sustav može izvući sate iz procesa, s odgovornom osobom koja provjerava rezultat. Prava odlučivanja, trenutak zaustavljanja i politički proces ostaju kod ljudi, sa svom odgovornošću koja uz to ide.
Između prve izjave i lansiranja stoji pet confidence gates: trenutaka u kojima se provjerava vrijede li još pretpostavke iz tog vremena. Kod prvog gate riječ je o pitanju postoji li tržište kako se mislilo. Kod drugog je li tim ispravno sastavljen. Kod trećeg odgovaraju li budžet i kapacitet još opsegu. Kod četvrtog potvrđuju li prvi rezultati testiranja pretpostavku. Kod petog, kratko prije lansiranja, postoji li još razlog za odgodu. Ambicija bez ovih gates provjerava se tek kod samog lansiranja, a to je kasno.
Osam dimenzija prevodi se u uloge koje često još ne postoje na papiru. Vlasnik uvođenja koji može prelaziti između timova. Uloga koja nadzire oslobođeni kapacitet — koliko sati je stvarno raspoloživo, ne na papiru nego u kalendaru. Uloga koja ocjenjuje AI-izlaz prije nego što izađe u javnost, s ovlaštenjem da ga odbije. I uloga s pravom odlučivanja da se uvođenje odgodi, neovisno o pritisku da se postigne rok. Tko te uloge popunjava izbor je same organizacije; što je zakonski propisano kada uloga otpadne ili se promijeni, izlazi iz okvira ove provjere i traži zasebnu pravnu prosudbu.
Proizvod nije uspio zato što je lansiran. Uspio je ako vision state i target state odgovaraju jedno drugome: ako klijent koristi proizvod kako je zamišljeno, ako je tim zadržao kapacitet koji je za to bio potreban, i ako organizacija može pokazati koji je dio posla unaprijed dobro procijenjen. Kod uvođenja proizvoda to se poklapa s drugim ambicijama: brže na tržište, na primjer, dodiruje ambiciju da isporuka postane bža mjerljivom, a novi proizvod koji treba poboljšati marginu deli gates s ambicijom da se poboljša marginu. Poduzeća koja istovremeno žele rasti međunarodno, dobro će učiniti ako vide kako se te dvije ambicije susreću u kapacitetu, kao što je opisano kod ambicije međunarodnog širenja. A tko želi podijeliti uvođenje u kvartale jer je godina prekratka, pristup za to pronalazi kod faziranja ambicije koja je preveliku za jednu godinu.
Osnovno pitanje — koji dio procesa uvođenja u ovoj tvrtki stvarno može preuzeti AI — odgovara se po zadatku pomoću radne skeniranja (werkscan) tvrtke FTE TO AI. Ako želite prvo znati gdje se vaša organizacija nalazi na ovih osam dimenzija, dostupna je besplatna provjera spremnosti: osam kratkih pitanja, jedno po dimenziji, s pregledom gdje ste najdalje a gdje najmanje daleko. Potpuna provjera ambicije, s četiri sloja i pet gates, u izradi je.
Vertel wat u wilt bereiken, dan kijken we samen wat daarvoor moet staan.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.