Upravni tim govori o tome da "sljedeće godine ovaj proces uglavnom radi na AI-u" i svi kimaju. Ono što se potom događa, razlikuje se po glavi oko stola. Jedan direktor misli na zadatak koji AI u potpunosti preuzima. Drugi misli na zadatak koji AI priprema, uz čovjeka koji odobrava ili odbija. Treći zapravo misli na nešto što ostaje ljudski rad, samo brže potpomognut. Ta se razlika rijetko imenuje prije nego što je proračun, planiranje ili kadrovsko planiranje već utvrđeno.
To je srž ambicije koju organizacija ne može podnijeti: ne da je ambicija previsoko postavljena, nego da nitko nije utvrdio što ambicija zapravo pretpostavlja. Ambicija koja pretpostavlja rad AI-a zahtijeva drugačije sposobnosti od iste te ambicije bez AI-a. Bez tog prijevoda, ambicija je rečenica, a ne plan.
AI danas već preuzima dijelove poslova, u nekim poduzećima više nego u drugima. Ta razlika ne leži prvenstveno u tehnologiji, koja je za konkurente često jednako dostupna. Leži u tome može li organizacija jasno razlikovati tri kategorije: posao koji AI može samostalno preuzeti, posao koji AI djelomično obavlja uz ljudski nadzor koji s razlogom odobrava ili odbija, i posao koji ostaje ljudski rad. Poduzeća koja su tu podjelu napravila po zadatku mogu ambiciju provjeriti prije nego što je izgovore. Poduzeća koja to nisu učinila, tu podjelu otkrivaju tek dok pokušavaju provesti ambiciju, a tada je kašnjenje već nastalo.
Ambicija koja stane na pola stranice obično prikriva četiri različite stvari. Viziju: gdje organizacija dugoročno želi biti. Stanje vizije: što je od toga već stvarnost, a što još želja. Cilj: konkretan cilj za nadolazeće razdoblje. Ciljano stanje: što mora biti moguće prije nego što je taj cilj ostvariv. Bez zasebnog imenovanja ovih četiriju slojeva, uprava neprestano govori o viziji dok zapravo razmišlja o cilju, ili obrnuto. Naša vizija je preveaga, kako je učiniti konkretnom bavi se upravo tim problemom prvog sloja: vizijom koja inspirira, ali se ne može provjeriti.
Provjera ambicije stavlja četiri sloja uz osam dimenzija organizacijske spremnosti: među ostalim kvalitetu podataka, zrelost procesa, prava odlučivanja, te sposobnost organiziranja nadzora nad poslom koji AI djelomično preuzima. Svaka se dimenzija provjerava kroz pet vrata pouzdanosti, od "o tome još nemamo uvid" do "ovo je dokazano u praksi, ne samo na papiru". Ambicija nije neprikladna zato što neka dimenzija nisko ocjenjuje. Neprikladna je kad cilj pretpostavlja da neka dimenzija već ocjenjuje više nego što vrata pokazuju.
Redoslijed kojim se dimenzije obrađuju sam je po sebi izbor, i ne uvijek očit: ponekad pravo odlučivanja mora prvo biti uređeno prije nego što nadzor nad radom AI-a ima smisla, a ponekad je obrnuto. Koji redoslijed slijedite kada tri dimenzije istovremeno zaostaju bavi se upravo tim čvorištem.
Provjera ambicije ne daje ocjenu koja ambiciju odobrava ili odbija. Ona daje niz pitanja po dimenziji, a odgovor na ta pitanja procjena je, ne mjerenje. Kod dviju dimenzija procjena je razumno čvrsta, jer organizacija već ima iskustva sa sličnim poslom. Kod drugih dimenzija, osobito kada je riječ o nadzoru nad radom AI-a koji ranije nije bio isproban, procjena se temelji na kratkom krugu pitanja i ishod tada uglavnom govori: ovdje je potrebno dodatno istraživanje, a ne: ovdje je odgovor. Ishod koji počiva na pojedinačnoj procjeni jednog jedinog menadžera malo govori. Provjera postaje smislena tek kada je prođe više osoba s različitim pozicijama u organizaciji i usporede odgovore. To uspoređivanje, i vrednovanje onoga što poboljšanje zapravo donosi, zasebno je pitanje: kako mjerite je li poboljšanje zaista provedeno bavi se time. Razlog zašto spremnost nije jedna ocjena nego niz pitanja objašnjen je u zašto spremnost nije ocjena nego niz pitanja.
Ako osam dimenzija i pet vrata nešto pokazuju o tome gdje organizacija stoji, sljedeće je pitanje tko treba obaviti posao kako bi se jaz premostio. Provjera ambicije prevodi ishod u sposobnosti, a te potom u uloge i prava odlučivanja: tko odlučuje kada se rad AI-a odobrava, tko je odgovoran ako nadzor zakaže, tko bilježi što je izmijenjeno. To nije kadrovsko pitanje u smislu tko ostaje a tko odlazi; za to vrijede zasebni zakonski zahtjevi koji se ovdje ne obrađuju. Riječ je o tome tko smije donijeti koju odluku. Tko je potreban da bi rad putem AI-a uspio i što utvrđujete o pravima odlučivanja kod promjene dalje se bave tim prijevodom.
Provjera ambicije govori nešto o organizaciji: je li spremna nositi ambiciju. Ne govori ništa o tome koji se zadaci u ovom konkretnom poduzeću zaista mogu prepustiti AI-u. To pitanje, odgovoreno po zadatku, područje je skena posla tvrtke FTE TO AI.
Cjelovita provjera ambicije još je u izradi. U iščekivanju toga postoji besplatna provjera spremnosti: osam kratkih pitanja, po jedno za svaku dimenziju, s rezultatom koji pokazuje sliku toga gdje je organizacija najdalje odmakla, a gdje najmanje. Bez ocjene, bez jamstva, ali s prvim uvidom u to o čemu bi razgovor u upravi zapravo trebao ići prije nego što se izgovori sljedeća ambicija.
Vertel wat u wilt bereiken, dan kijken we samen wat daarvoor moet staan.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.