Predložiti ambiciju lakše je nego je odgoditi. Odgoda djeluje kao usporavanje, i nitko na sastanku ne želi biti onaj tko predlaže usporavanje. Ipak, pitanje "koju ambiciju je bolje odgoditi za godinu dana" upravo je ono što je upravi potrebno prije nego što dodijeli novac i pažnju nečemu što još ne može biti nošeno.
Provjera ambicije ne odgovara na to pitanje osjećajem, nego mjerenjem. Ambicije se utvrđuju u četiri sloja: vizija, vision state koji joj konkretno pripada, target za kraće razdoblje, i target state koji taj target čini opisivim. Zatim se provjerava na osam dimenzija je li organizacija spremna kretati se u tom smjeru, te na pet confidence gates je li to mjerenje samo dovoljno pouzdano da se na njega može osloniti. Ono što iz toga proizlazi jest prijevod u sposobnosti (capability): koje uloge i prava odlučivanja taj posao zahtijeva, i koje od njih trenutno nedostaju.
Ambicija koja pretpostavlja rad s AI-jem od organizacije traži drukčije stvari nego ista ambicija bez AI-ja. Ne zato što je AI nova tehnologija koju treba naučiti, nego zato što se sam oblik posla mijenja. Zadatak koji je nekada u potpunosti obavljao tim sada se često raspada na tri vrste posla: dio koji AI može preuzeti, dio koji AI može obavljati uz ljudski nadzor -- pri čemu čovjek odobrava ili odbija i to potkrepljuje razlogom -- i dio koji ostaje ljudski posao.
Ta podjela nije slika budućnosti. U nekim tvrtkama druga kategorija već je sastavni dio svakodnevnog procesa, s utvrđenim trenucima u kojima se odvija nadzor i bilježi zašto je nešto odobreno ili vraćeno. U drugim tvrtkama taj sloj još ne postoji, ne zato što tehnologija nedostaje, nego zato što nitko nije utvrdio tko provodi nadzor, u kojem trenutku, i s kakvim mandatom odbijanje ima posljedice. Ta razlika među tvrtkama rijetko leži u alatima. Leži u tome jesu li uloge i prava odlučivanja već prilagođeni ovoj novoj podjeli posla, ili to prilagođavanje tek treba provesti.
Poštena granica ove metode leži u procjeni trajanja. Provjera pokazuje koja dimenzija zaostaje i koja sposobnost nedostaje, ali koliko vremena treba da se ta sposobnost izgradi, ovisi o čimbenicima koje provjera ne mjeri: tržištu rada za određenu ulogu, brzini kojom dobavljač isporučuje, spremnosti tima da prihvati novi način rada. Tko traži rok u tjednima, od ove metode neće dobiti odgovor, i to nije nedostatak provjere, nego granica koja je poštenija od lažno sigurnog plana.
Postoji i trenutak u kojem rezultat ništa ne govori. Ako pet confidence gates pokaže da su temeljne informacije preslabe -- premalo ispitanih ljudi, previše općeniti odgovori, nema nedavnog iskustva sa sličnim poslom -- tada rezultat na osam dimenzija nije ništa više od broja bez temelja. U tom slučaju prvi zaključak ne odnosi se na ambiciju, nego na samo mjerenje: prvo bolje mjeriti, pa ponovno pogledati. Razlika između organizacije koja taj jasan uvid vidi kao razlog za čekanje i organizacije koja entuzijazam zamjenjuje spremnošću, razrađena je na stranici razlika između biti spreman i biti oduševljen.
Odgađanje ambicije nikada nije cilj samo po sebi. To je posljedica određenog nalaza: dimenzije koja strukturno zaostaje, ne zbog nesreće nego zbog obrasca. Kako prepoznati taj obrazac i po čemu se razlikuje od privremenog neuspjeha, opisano je na stranici o dimenziji koja godinama zaostaje. Ponekad je zaključak upravo suprotan: ne odgoditi cijelu ambiciju, nego je podijeliti na korake koji su dostižni. Ta razlika između potpunog zaustavljanja ambicije i njezine preraspodjele na dulje razdoblje objašnjena je na kako podijeliti veliku ambiciju na tri godine.
I tempo same organizacije čimbenik je koji se često precjenjuje ili podcjenjuje, u oba smjera. Tim koji se mijenja brže nego što uprava očekuje nepotrebno se koči odgodom. Tim koji se strukturno kreće sporije od planiranog nepotrebno se opterećuje targetom koji dolazi prebrzo. Odakle taj tempo dolazi i kako ga procijeniti, opisano je na stranici o tome koliko brzo organizacija zapravo može mijenjati se.
Ispod pitanja "možemo li ovo ove godine" često leži oštrije pitanje: koji dio posla koji ta ambicija zahtijeva u ovoj konkretnoj tvrtki AI stvarno može preuzeti, koji dio zahtijeva nadzor, a koji dio ostaje ljudski posao. Na to pitanje odgovara se pomoću work scana tvrtke FTE TO AI po zadatku, ne na razini funkcija ili odjela.
Ova stranica ne govori o odlukama o zaposlenicima. Što poslodavac čini s oslobođenim satima ili fte kapacitetom, stvar je poslodavca, a tamo gdje to dodiruje pojedinačne radne odnose vrijede vlastiti zakonski zahtjevi, neovisno o onome što ova provjera mjeri.
Potpuna provjera ambicije, s četiri sloja, osam dimenzija i pet confidence gates, u izradi je. Ono što je već sada dostupno jest besplatna provjera spremnosti: osam kratkih pitanja, jedno po dimenziji, koja za nekoliko minuta daju prvu sliku o tome gdje je organizacija najdalje, a gdje najmanje. Nije rezultat koji nešto jamči, ali jest polazna točka za uvid koja je ambicija na redu ove godine, a koja može bolje pričekati.
Vertel wat u wilt bereiken, dan kijken we samen wat daarvoor moet staan.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.