Uprava koja odluči da AI preuzima dio posla, rijetko govori o istom uvjetu. Jedan direktor misli da je tehnologija spremna. Drugi misli da su ljudi koji moraju provoditi nadzor doista ovlašteni nešto odbiti. Ta razlika obično postane vidljiva tek kad se projekt zaustavi, a tada je skupo vraćati se natrag.
U dijelovima poduzeća nešto se već mijenja. Zadatak koji je prošle godine bio potpuno ljudski posao, ove se godine dijelom obavlja putem AI-a, uz osobu koja odobrava ili odbija i za to daje obrazloženje. Negdje drugdje u istoj organizaciji ista vrsta zadatka ostaje potpuno ljudski posao, ne zato što to ne bi bilo moguće, nego zato što nitko nije utvrdio tko ima pravo odbijanja. Ta razlika nije u tehnologiji. Ona je u tome tko je određen, tko može eskalirati i tko smije zaustaviti ishod.
Poduzeća gdje to već funkcionira, to obično nisu uredila slučajno. Negdje su utvrdila koja uloga smije donijeti koju odluku kada AI isporuči ishod. Poduzeća gdje to još ne funkcionira, često jesu formulirala ambiciju, ali nisu odredila nikoga tko je odgovoran za trenutak kada nešto krene po zlu.
Provjera ambicije ne počinje s tehnologijom nego s jezikom. Uprava kaže "želimo da AI preuzme prvu liniju kontakta s klijentima" i time misli na četiri različite stvari istovremeno: dugoročnu viziju, prijelazno stanje koje se smatra prihvatljivim, konkretan cilj za sljedeću godinu i stanje u kojem taj cilj mora biti postignut. Sve dok ta četiri sloja nisu imenovana odvojeno jedan od drugoga, uprava razgovara jedni pored drugih, a da to nitko ne primijeti. Razlika između ambicije i cilja često se podcjenjuje, a koja je razlika između cilja i ambicije pokazuje zašto ta zbrka nije samo semantička.
Provjera mjeri spremnost kroz osam dimenzija, od tehničke infrastrukture do prava odlučivanja, te kroz pet uzastopnih confidence gates. To ne daje rezultat koji se stavi na nadzornu ploču i zatim zaboravi. Ishod provjere govori nešto o tome gdje se organizacija sada nalazi, ne o tome gdje će biti za godinu dana, a sigurno ne o tome je li ambicija ostvariva neovisno od ljudi koji je moraju provesti. Ako jedna od osam dimenzija nije dovoljno jasna — na primjer zato što nitko ne zna koliko je zrela infrastruktura podataka — tada je ishod na tom mjestu pretpostavka, a ne mjerenje. To se u provjeri posebno označava, i to je razlog zašto zašto spremnost nije brojka nego niz pitanja ima zasebnu stranicu: pojedinačna brojka sugerira preciznost koju temeljni podaci često nemaju.
Osim toga, metoda ne može reći što bi trebalo učiniti s ljudima čiji se posao mijenja. To je odluka poslodavca, uz vlastite zakonske zahtjeve kojima je poslodavac vezan. Provjera daje činjenice o tome koji se posao vjerojatno može premjestiti i pod kojim uvjetima; ono što organizacija s time čini u odnosu na osoblje, ne spada u ono što ova metoda ocjenjuje.
Ambicija koja je na papiru ostvariva, zastane iz tri razloga, i nijedan od ta tri nema veze sa samom AI-tehnologijom.
Prvo, inicijativa ostaje kod odjela koji upravlja tehnologijom, dok prava odlučivanja koja su potrebna za stvarno premještanje posla leže kod drugog odjela. Kako prepoznati i premostiti taj jaz, razrađeno je u kako spriječiti da AI-projekt ostane zaglavljen kod IT odjela.
Drugo, ambicija je tehnički i operativno ostvariva, ali zahtjevi usklađenosti (compliance) nisu uključeni u planiranje. Cilj koji na terenu već funkcionira, ipak može zastati jer nadzorno tijelo ili interna funkcija revizije još nije odobrila okvir. Što učiniti prije nego što projekt tamo nasjedne na prepreku, opisano je u što učiniti kada ambicija može, ali usklađenost ne može.
Treće, ciljevi odjela rade jedni protiv drugih, a da to nitko ne poveže s ambicijom. Jedan odjel se ocjenjuje po vremenu izvršenja, drugi po stopi pogrešaka, a AI-primjena koja služi jednome, potkopava drugoga. Kako taj sukob učiniti vidljivim prije nego što uspori uvođenje, opisano je u što učiniti kada ciljevi odjela rade jedni protiv drugih.
Dio ishoda provjere ponekad je da je bolje da ambicija pričeka godinu dana, ne zato što tehnologija nedostaje, nego zato što jedna od osam dimenzija — često pravo odlučivanja ili kvaliteta podataka — prvo mora sazrijeti. To nije odbijanje ambicije, to je vremenski okvir koji odgovara onome što organizacija trenutno može potkrijepiti. Koji signali na to ukazuju, opisano je u koju je ambiciju bolje odgoditi za godinu dana.
Ishod provjere ambicije slika je spremnosti u određenom trenutku, sastavljena od odgovora koji su onoliko dobri koliko je dobro znanje ljudi koji ih daju. Ako to znanje nedostaje na jednoj od osam dimenzija, nedostaje i u ishodu. Provjera ne govori što će se dogoditi; ona govori gdje se nalaze pretpostavke koje se prvo moraju provjeriti prije nego što se cilj realno smije nazvati ciljem.
Na pitanje koji se posao u ovom konkretnom poduzeću stvarno može premjestiti na AI, uz ljudski nadzor ili bez njega, odgovara se po pojedinom zadatku putem radne provjere (werkscan) tvrtke FTE TO AI.
Besplatna provjera spremnosti sastoji se od osam kratkih pitanja, po jedno za svaku dimenziju, i daje sliku o tome gdje je organizacija najdalje, a gdje najmanje daleko odmakla. Potpuna provjera ambicije, s četiri sloja, pet confidence gates i prijevodom natrag u uloge i prava odlučivanja, još je u izradi.
Vertel wat u wilt bereiken, dan kijken we samen wat daarvoor moet staan.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.