U financijskim uslugama velik dio sati odlazi na posao koji se sastoji od fiksnih koraka: provjera podataka, sastavljanje dosjea, izrada izvještaja o savjetovanju, procjena polica ili kredita prema utvrđenim kriterijima, odgovaranje na upite klijenata koji su već stotinu puta postavljeni. Taj posao je uglavnom dobro dokumentiran, jer to zahtijevaju nadzorna tijela. Ista ta dokumentacija čini ga i pogodnim za prepisivanje u zadatak koji sustav može preuzeti ili pripremiti.
Ono što određuje ishod nije volja za inovacijom, nego mjera u kojoj je posao već jednoznačno utvrđen, i mjera u kojoj je pogreška nešto što se naknadno može ispraviti ili ne. Tipfeler u internoj bilješci nešto je drugo od pogrešnog savjeta o hipoteci ili polici osiguranja. Gdje su posljedice pogreške ograničene i popravljive, posao se brže premješta. Gdje je odluka obvezujuća za klijenta ili je provjerava nadzorno tijelo, dulje ostaje potrebna osoba koja procjenjuje ishod prije nego što se nastavi.
Tri kategorije prolaze kroz gotovo svaki proces u ovom sektoru. Dio posla sustav može samostalno izvršiti: prepisivanje podataka, razvrstavanje dokumenata, odgovaranje na standardna pitanja na temelju fiksnih pravila. Dio ide uz ljudski nadzor: sustav predlaže savjet ili izračun, a zaposlenik ga odobrava ili odbija, uz razlog koji se zapisuje. A dio ostaje ljudski posao, jer se radi o objašnjenju klijentu u složenoj situaciji, o prosudbi koja se ne može obuhvatiti pravilima, ili o odgovornosti koja zakonski mora ostati na osobi.
Ta podjela nije fiksna za cijeli sektor. Kod jednog osiguravatelja prihvat jednostavne police već je velikim dijelom premješten u drugu kategoriju, pri čemu zaposlenik procjenjuje samo iznimke. Kod usporedive organizacije uz njega isti se zadatak još u potpunosti obavlja ručno, ne zato što to ne bi bilo moguće, nego zato što temeljni podaci nisu uređeni, odgovornosti nisu utvrđene, ili nitko nije provjerio prepoznaje li sustav iznimke. Razlika nije u ambiciji. Razlika je u onome što je učinjeno prije nego što je ambicija izražena.
Upravni timovi u ovom sektoru formuliraju ambicije koje same po sebi često zvuče jasno: brži rad na prihvatu, manje ručne provjere, proces savjetovanja koji sustav velikim dijelom priprema. Problem nije u ambiciji, nego u tome da četvero ljudi na istom sastanku pod pojmom "brže" ili "manje ručno" misle na četiri različite stvari. Ono što je za jednu osobu sustav koji samostalno odlučuje, za drugu je sustav koji samo daje prijedlog koji netko još mora potvrditi. Ta razlika određuje koje su sposobnosti potrebne, koja prava odlučivanja treba ponovno urediti i koji sloj nadzora mora ostati netaknut. Dok se to ne izgovori, o spremnosti se razgovara bez da bilo tko zna na koju se spremnost to odnosi.
Isti se obrazac vraća čim se ambicija i cilj pomiješaju: koja je razlika između ambicije i cilja objašnjava zašto je izjava kao "prihvat vođen AI-jem" smjer, a ne mjerna točka, i zašto tim tu razliku mora imenovati prije nego što počne razgovarati o satima ili kapacitetu.
Spremnost nije pitanje je li tehnologija dostupna. To najčešće jest. Pitanje je može li organizacija pokazati što zadatak zapravo obuhvaća, tko provjerava ishod, koja iznimka mora ići prema osobi i koju odluku nadzorno tijelo očekuje moći pripisati odgovornoj osobi. To se odnosi na osam dimenzija koje se protežu od kvalitete podataka do prava odlučivanja do pitanja mogu li i žele li zaposlenici preuzeti novu ulogu. Organizacija koja je daleko na jednoj dimenziji — na primjer dobro dokumentirani procesi — na drugoj dimenziji, kao što je jasno vlasništvo nad iznimkama, možda još jedva nešto ima utvrđeno.
Promjena u ovom sektoru također ne ide svugdje jednakom brzinom, a to se može promatrati odvojeno od same ambicije. Neki timovi mogu novi proces pokrenuti u roku od tromjesečja, drugima je prvo potreban niz odluka i odobrenja koji traju mjesecima. Što se u tome razlikuje i zašto, opisano je u koliko brzo organizacija stvarno može promijeniti se, pitanju koje je odvojeno od toga koliko je proračuna dostupno.
Ova sistematika nije jedinstvena za financijske usluge. Isti se četiri sloja i osam dimenzija primjenjuju na sektore s posve drugom vrstom posla, kao što se vidi u onome što se događa u građevinarstvu na području AI-ambicija putem AI-ambicije koje se javljaju u građevinarstvu ili u onome što se događa kod AI-ambicije u instalacijskoj djelatnosti. Razlika je uvijek u vrsti posla i vrsti pogreške koju zadatak dopušta, a ne u pristupu provjere ambicije.
Kad se posao premješta iz ljudskog rada u nadzorni rad ili u potpuno preuzimanje, mijenja se raspored kapaciteta: sati se oslobađaju, uloge se premještaju, neke funkcije dobivaju drugačiji sadržaj. Što poslodavac s time radi — premještanje, prekvalifikaciju, nešto drugo — odluka je samog poslodavca i podliježe vlastitim zakonskim zahtjevima o sudjelovanju zaposlenika i radnom pravu. Ova stranica i pripadajuća provjera ne daju savjet o tome niti temelj za odluku o osoblju. Oni donose činjenice o tome koji posao se vjerojatno premješta i pod kojim uvjetima.
Na pitanje koji se posao u vašoj organizaciji stvarno može prepustiti AI-ju odgovara se po zadatku putem radne analize (werkscan) FTE TO AI. Za one koji prvo želi znati gdje organizacija stoji na osam dimenzija spremnosti, postoji besplatna provjera spremnosti: osam kratkih pitanja, jedno po dimenziji, s prikazom gdje ste najdalje, a gdje najmanje odmakli. Potpuna provjera ambicije, s četiri sloja i pet confidence gates, u izradi je.
Vertel wat u wilt bereiken, dan kijken we samen wat daarvoor moet staan.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.