Kennisbank

AI ambicije u zdravstvu: od plana do spremnosti

Što ovaj sektor čini drugačijim

U zdravstvu se velik dio vremena odnosi na rad koji je izravno povezan s pacijentom ili klijentom, te na rad koji se oko toga odvija: vođenje dosjea, izvještavanje, predaja, planiranje, izvještavanje prema osiguravajućim društvima i nadzornim tijelima. Ta druga kategorija često obuhvaća velik dio uredskih i zdravstvenih sati, a da to nitko ne doživljava kao "administraciju" sve dok se to ne izbroji. Osim toga, vrijede propisi o obvezi vođenja dosjea, medicinskoj odgovornosti i zaštiti podataka koji nisu predmet pregovora. Zbog toga je ishod AI ambicije u ovom sektoru drugačiji nego u sektoru bez tih propisa: ne nužno sporiji, ali ovisan o tome gdje ostaje odgovornost za odluku.

Promjena koja je već u tijeku

AI danas već preuzima dijelove posla, ne kao slika budućnosti, već kao nešto što u nekim timovima već funkcionira, a u drugima još ne. Tri kategorije provlače se kroz gotovo svaki zdravstveni proces. Neke zadatke AI može obavljati samostalno: sažimanje dugog dosjea, generiranje prvog nacrta pisma, signaliziranje odstupajuće vrijednosti u nizu mjerenja. Drugi zadaci zahtijevaju ljudski nadzor koji odobrava ili odbija uz obrazloženje: nacrt dijagnoze, predloženi plan liječenja, procjenu rizika kod klijenta. A treća kategorija ostaje ljudski posao: razgovor s pacijentom, prosudba u graničnom slučaju, odgovornost koja u konačnici leži na liječniku, a ne na sustavu.

Razlika između organizacija koje to već koriste i onih koje za to još nisu spremne rijetko leži u tehnologiji. Leži u tome postoji li proces koji može primiti AI prijedlog, procijeniti ga i s obrazloženjem odbiti, te je li netko ovlašten donijeti tu odluku. Tamo gdje taj proces ne postoji, AI ambicija ostaje namjera na papiru, čak i ako je softver već nabavljen.

Gdje spremnost najčešće nedostaje

Često se čuje ambicija u zdravstvu da AI smanjuje administrativno opterećenje kako bi ostalo više vremena za skrb. To je jasna rečenica, ali ona pretpostavlja sposobnosti koje nisu same po sebi prisutne: strukturu dosjea koju AI može čitati, proces kvalitete koji može provjeriti nacrt izvještaja prije nego što postane konačan, te liječnike koji znaju kada trebaju odbiti AI prijedlog umjesto da ga preuzmu. Ako nedostaje jedno od to troje, ambicija ne donosi oslobođene sate, koliko god se proračuna uloži u projekt.

Isti se obrazac javlja kod ambicija vezanih uz trijažu ili planiranje: AI može napraviti prvu procjenu hitnosti ili kapaciteta, ali tko provjerava tu procjenu, i na temelju kojih informacija ta osoba smije odstupiti? Bez odgovora na to pitanje nastaje prividna slika ubrzanja dok odgovornost ostaje neobilježena.

Iste riječi, različite slike

U upravnom timu jedan kaže "uz podršku AI-ja" i pod tim podrazumijeva da sustav daje prijedlog koji medicinska sestra uvijek procjenjuje. Drugi pod tim podrazumijeva da sustav već sam obrađuje najveći dio unosa. Obje slike mogu biti točne, ali ne istovremeno za istu ambiciju. Ta razlika postaje vidljiva čim se vizija prevede u konkretnu situaciju na konkretnom odjelu; kako to funkcionira, opisano je na stranici o pretvaranju nejasne vizije u konkretnu. Tko jednom napravi taj prijevod, često naiđe na sljedeće pitanje: tko će smjeti odlučiti da se AI prijedlog preuzima bez zasebne provjere, a tko kod toga mora ostati uključen? To pitanje o ovlastima obrađuje se na stranici o pravima odlučivanja kod organizacijske promjene.

I izvan zdravstva javljaju se slična čvorišta, s malo drugačijom prirodom propisa: u poslovnim uslugama, na primjer, češće je riječ o stručnoj odgovornosti nego o sigurnosti pacijenata, kao što je opisano na stranici o AI ambicijama u poslovnim uslugama. Osnovno pitanje je uvijek isto: koji se posao u ovoj konkretnoj tvrtki stvarno može prepustiti AI-ju, a koji samo u teoriji. Na to pitanje odgovara se radnom analizom FTE TO AI po zadatku, ne na razini sektora, već na razini vlastitog procesa.

Što možete učiniti sada

Ambicija poput "zdravstvene skrbi uz podršku AI-ja" postaje upravljiva tek kada se rastavi na ono što sustav smije raditi samostalno, ono što smije predlagati pod nadzorom, i ono što ostaje na liječniku. Dok se ta razlika ne napravi, upravni tim istim riječima govori o različitim planovima. Prvi korak u tome je besplatna provjera spremnosti: osam kratkih pitanja, jedno po dimenziji, koja prikazuju gdje je organizacija najdalje otišla, a gdje najmanje. Potpuni test ambicija, s četiri sloja od vizije do ciljanog stanja i povezivanjem s ulogama i pravima odlučivanja, u izradi je.