U poslovnim uslugama posao se velikim dijelom sastoji od jezika: sastavljanje dokumenata, pregledavanje dosjea, formuliranje savjeta, usklađivanje izvještaja s klijentom ili situacijom. Odvjetnički uredi, računovodstveni uredi, konzultantske tvrtke i posrednici u osiguranju razlikuju se po struci, ali ne i po ovom obrascu: mnogo sati odlazi na prikupljanje i preslagivanje informacija koje već negdje postoje, a manji dio na prosudbu koja iz toga proizlazi. To čini sektor osjetljivim na pomak koji je već u tijeku: jezični posao upravo je vrsta posla u kojoj AI sustavi dobro rezultiraju, pod uvjetom da su informacije s kojima rade dostupne i pouzdane.
Okolnosti koje usmjeravaju ishod ne leže u samoj struci, nego u tome kako je ured organiziran. Radi li tim s fiksnim predlošcima i strukturom dosjea koju svi jednako koriste, velik dio posla može se učiniti predvidljivim. Radi li tim po mjeri za svakog klijenta ili slučaj, s odstupanjima koja postoje samo u glavi obrađivača, taj je posao teže prenijeti, bez obzira koliko je ambiciozan cilj.
Unutar istog sektora uredi se već razlikuju. U jednom uredu sustav izrađuje prvi nacrt savjeta, a zaposlenik ga ocjenjuje te ga s obrazloženjem odobrava ili vraća. U drugom uredu potpuno isti posao još se radi u potpunosti ručno, ne zbog nevoljkosti, nego zato što dosjei nisu u obliku koji sustav može pročitati, ili zato što nitko nije utvrdio kada je nacrt savjeta dovoljno dobar da se proslijedi dalje.
Tri kategorije posla prisutne su u svakom uredu. Dio posla sustav može preuzeti samostalno: sažimanje dokumenata, popunjavanje standardnih obrazaca, uočavanje odstupanja u brojkama. Dio se može djelomično prenijeti, uz zaposlenika koji ocjenjuje ishod i obrazloženo ga odobrava ili odbija. A dio ostaje ljudski posao: razgovor s klijentom o složenoj situaciji, prosudba koja se ne može obuhvatiti pravilima, odgovornost koja se veže uz ime i potpis. Koja zadaća spada u koju kategoriju razlikuje se od ureda do ureda i od procesa do procesa, i upravo je zato ambicija poput "mi koristimo AI u našem procesu savjetovanja" bez daljnjeg objašnjenja malo govori.
Rečenica poput "AI će ubrzati naš rad s dosjeima" zvuči jednoznačno, ali u upravnom odboru rijetko se čuje jednoznačno. Jedan partner misli na sustav koji isporučuje nacrte tekstova koji se zatim u potpunosti prepisuju. Drugi misli na proces u kojem sustav radi uglavnom samostalno i predaje se na uvid samo u slučaju sumnje. Oba tumačenja razumno su objašnjenje iste ambicije, a razlika između njih određuje koliko se kapaciteta oslobađa, koje se uloge doista mijenjaju i koja prava odlučivanja uz to idu. Kako točno nastaje ta razlika i zašto tako često prolazi neopaženo, opisano je na stranici o tome zašto ljudi različite stvari misle pod istim riječima.
Ta nejasnoća dotiče i pitanje kako je sama organizacija ustrojena: koji odjel će ubuduće obavljati posao, koja razina njime upravlja i gdje se donosi koja odluka. Tko o tome želi imati jasnu sliku prije nego što se ambicija utvrdi, pronaći će objašnjenje bez stručnog žargona na stranici o ciljnom operativnom modelu objašnjenom jednostavnim riječima.
Ambicija koja pretpostavlja AI posao od organizacije zahtijeva drugačije stvari nego ista ambicija bez AI. Za poslovne usluge to se, između ostalog, svodi na sljedeće: jesu li dosjei i predlošci u obliku koji sustav može pročitati, postoji li utvrđen trenutak u kojem zaposlenik ocjenjuje AI ishod te ga s obrazloženjem odobrava ili odbija, i je li jasno tko ostaje odgovoran kada konačni savjet napusti ured. Na tim se točkama često pokaže da ambicija ide brže od organizacije: uprava govori o automatizaciji procesa savjetovanja, dok temeljni dosjei još nisu dovoljno strukturirani da bi ih sustav mogao pročitati. To nije pitanje volje, nego spremnosti, a ta se spremnost može provjeriti zasebno po svakoj dimenziji.
Drugi sektori poznaju sličan obrazac sa svojim vlastitim okolnostima: u obrazovanju su prisutne drugačije ambicije nego ovdje, kao što je opisano na stranici o AI ambicijama u obrazovanju, a i u maloprodaji se posao pomiče duž drugačijih linija, razrađeno na stranici o AI ambicijama u maloprodaji. Temeljni mehanizam — koji se posao može prenijeti, a koji ostaje ljudski posao — u svakom je sektoru isti, samo se razlikuje njegova konkretna primjena.
Ova stranica opisuje koji se posao može pomaknuti, a ne što bi ured trebao učiniti sa svojim osobljem ako se to dogodi. Za odluke koje dotiču radni odnos vrijede vlastiti zakonski zahtjevi, neovisno o tome može li sustav preuzeti pojedinu zadaću ili ne.
Na pitanje koji se posao u ovom konkretnom uredu doista može prenijeti na AI ne može se odgovoriti općim dojmom o sektoru. Radna skena tvrtke FTE TO AI odgovara na to pitanje po zadaći, s ishodom koji pokazuje koji dio posla obavlja se samostalno, pod nadzorom ili i dalje isključivo od strane ljudi. Tko prvo želi znati gdje je vlastita organizacija najdalje, a gdje najmanje odmaknula, može napraviti besplatnu provjeru spremnosti: osam kratkih pitanja, po jedno za svaku dimenziju, s prikazom gdje je spremnost već postignuta i gdje je potreban još jedan korak. Potpuna provjera ambicija, s četiri sloja od vizije do ciljnog stanja i prijevodom u uloge i prava odlučivanja, trenutačno je u izradi.
Vertel wat u wilt bereiken, dan kijken we samen wat daarvoor moet staan.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.